Geolog Dušan Dragović upozorava na veoma loše stanje eksploatacije u rudnicima Crne Gore, kada je u pitanju stalno stvaranje otpada i njegova akumulacija. On ističe da gledano iz ptičije perspektive, zelena panorama Crne Gore je puna „bijelih fleka” od nagomilanog otpada od mora do sjevera.
– U Crnoj Gori su evidentirane 33 mineralne sirovine i preko 800 lokaliteta. Te sirovine su različitog stepena istraženosti, odnosno validnosti u ekonomskom smislu. Istraživanja mineralnih sirovina su posustala, gotovo da ih nema, a imamo ustanovu sposobnu i predviđenu da se bavi tim poslom – kaže Dragović.
Geolog dodaje da je ne tako davno (do raspada Jugoslavije) u Crnoj Gori eksploatisano 14 mineralnih sirovina u 128 nalazišta. U 2014. godini eksploatisano je sedam ležišta sa 100 lokaliteta.
– Ranije su eksploatisni mrki ugalj, ugalj mrkolignitni, olovo-cink, crveni boksit, bijeli boksit, bentonit, barit, laporac (cementni), glina (ciglarska), ukrasni kamen, tehnički kamen, bigar, šljunak i pijesak tuf. Danas se eksploatacija vrši se na sedam mineralnih sirovina: olovo-cink, crveni boksit, ukrasni kamen i tehnički građevinski kamen. Vrlo značajne ekološko zdrave sirovine bentonit, bijeli boksit, bigar se ne eksploatišu, barit skoro 70 godina zbog neregularne eksploatacije iako je strategijska sirovina (raketna sirovina). Ciglarske gline sa šest majdana takođe su van proizvodnje. Ciglane ne rade, pogon prerade bijelog boksita je devastiran, kao i bentonita – navodi geolog.
On kaže da su iza nekadašnje i sadašnje proizvodnje ostale deponije, jalovišta, eksploatacije, ali i prerađivački otpad i da je jedini svijetli primjer u rudarstvu Crne Gore, odnosno preradi rude rekultivisano jalovište prerade olova i cinka u Mojkovcu.
– Nije poznato da je deponija eksploatacije neke mineralne sirovine našla primjenu kao ekonomski vrijedna, a ima ih i to kod onih mineralnih sirovina koje najviše stvaraju otpad. Eklatantan primjer u ovom smislu su krečnjaci, koji se na preko 50 majdana eksploatišu kao ukrasni i tehnički kamen. Na prostoru Bjelopavlića je najveća koncentracija nalazišta ukrasnog kamena, tu je i njihova prerada i najveće koncentracije otpadnog materijala koji se stvara eksploatacijom blokova. Poznata su nalazišta: Visočica, Maljat, Klikovače, Suk, Lalevići, Jovanovići, Vinići, Kriva ploča i Radujev krš – ističe Dragović.
Geolog objašnjava da su na mnogim od navedenih majdana velike deponije otpadnog materijala ovih krečnjaka.
– Krečnjaci ovih prostora su hemijski vrlo čisti i imaju višestruku primjenu u raznim industrijama. Možda je došlo vrijeme da se stavi „veto” na otvaranje novih majdana tehničkog kamena, dok postoje stotine hiljada kubika takvog kamena, kome ne trebaju ulaganja za istraživanja i eksploataciju, pristupni putevi i slično – navodi on.
Dragović zaključuje da je svrsishodno da se uradi elaborat koji bi sadržao pregled i ocjenu stanja deponija eksploatacije kamena, ali i ostalih ruda.
– Treba uzeti u obzir da neke vrste otpada eksploatacije danas predstavljaju mineralnu sirovinu, što takođe može biti potpora ideji o izradi navedenog materijala. D.LjUCOVIĆ

---

Odmjeriti šta se više isplati – turizam ili nafta
U štampi se dosta piše o nafti i gasu, ali se stiče utisak da se sve vrti ukrug, ističe Dragović.
– Očekuje se i gaji velika nada da će otkriće ležišta nafte i gasa biti preporod za Crnu Goru, ali iako se u dogledno vrijeme očekuje odgovor, dug je to put. Treba znati da je nafta najprljavija mineralna sirovina, kada je u pitanju zaštita prirode, u ovom slučaju i kopna i mora. Činjenica je da su perspektivna područja u ovom smislu Ulcinj i Boka Kotorska, a Zetsko-Skadarska depresija je u ovom smislu, takođe indikativna. Treba podsjetiti da je visok turizam i u Ulcinju i u Boki Kotorskoj – navodi Dušan Dragović.